Upoznali ste ekstra curu na žurci i uklopile su se kockice. Pre kraja večeri, uzeli ste njen broj i rastavili se.
Tokom jutra u mislima vam je njen zavodnički osmeh i činjenica da biste zaista voleli da je ponovo vidite. Šta treba da radite? Da je zovete? Pošaljete joj SMS?
Pre nekoliko vekova, uspostavljanje kontakta bilo bi lako; posetili biste kuću određene gospođice, ostavili svoju telefonsku karticu i čekali da pokaže interesovanje natrag slanjem svoje kartice.
Čak i pre samo deceniju i po ranije, sledeći korak bio bi jasan: podignite slušalicu i pitajte je. Za zrelog gospodina pozivanje je bio jedini odgovarajući kurs.
Ali vremena se menjaju.
Danas je slanje poruka mnogo učestalije nego pozivanje. Mogućnost, praktičnost i naš stav prema SMS-u su se takođe promenili, posebno među mlađom populacijom. Za mnoge je ono što je nekada bilo neprimereno, sada postalo poželjnije.
Ali iako su telefonski pozivi stvar koja umire, oni još nisu mrtvi. Pa se tako mladić željan interakcije sa suprotnim polom nalazi između dva oblika komunikacije (i usput bi trebalo da budu samo ova dva; bez traženja žena na Facebooku, Instagramu!.). Ovaj jaz je učinio muškarce nesigurnim po pitanju kako da pozovu devojku na sastanak, da li je nazvati teelfonom ili poslati poruku.
Stoga danas izlažemo prednosti i nedostatke oba pristupa, tako da možete doneti najbolju odluku kojim putem ići.
Za i protiv – SMS-a protiv Telefona
Kada su se komičar Aziz Ansari i sociolog Eric Klinenberg udružili da bi napisali knjigu o zagonetkama moderne, heteroseksualne scene druženja, izveli su stotine fokus grupa i intervjua sa onima koji ih doživljavaju na terenu. Kada je došlo do pitanja da li pozvati na dejt telefonom ili tekstom, ustanovili su podeljenost; neki su mislili da je pozivanje samouvereno, zreo način da se to postigne, dok su drugi mislili da je razgovor telefonom previše stresan i nezogodan za obe strane.
Ova podela ogleda se u raznovrsnim mišljenjima otkrivenim istraživanjem 2013. godine koje je sproveo sajt za upoznavanje Match.com. Kad su ispitanici upitani: „Ako biste pozvali devojku na prvi sastanak, koji način komunikacije biste verovatno koristili da stupite u kontakt?“, Odgovori bili sledeći:
Metoda poziva | Preko 30 | Ispod 20 |
Telefon | 52% | 23% |
Lično | 28% | 37% |
SMS | 8% | 32% |
7% | 1% |
Kao što vidite, postoji velika podela po godinama; oni mlađi od 30 godina imaju 4x veću verovatnoću da će pozvati na sastanak sms porukom od onih starijih od 30 godina.
Nema sumnje da će ovaj broj nastaviti da raste sa sve mlađim generacijama; na primer, prema istraživanju TextPlus-a, skoro 60% tinejdžera starosti 13-17 godina bi pozvalo na sastanak – i to ne bilo koji datum, već i maturu – slanjem SMS-a.
Ipak ćete primetiti da se pozivanje drži među dvatesetogodišnjacima: skoro četvrtina mlađih od 30 godina i dalje zove na sastanak preko telefona.
Ukratko, iako je prihvatljivost slanja poruka za dejt u porastu, posebno među mlađim ljudima, još uvek ne postoji univerzalni konsenzus o tome koju opciju odabrati.
Što se tiče pitanja ne samo popularnosti, već i primerenosti i efikasnosti, zapravo nije lako odgovoriti. Postoje prednosti i nedostaci svakog pristupa:
Prednosti pozivanja telefonom na sastanak
Ako se razmišljate da li pozvati devojku na dejt telefonom, onda pogledajte prednosti ovog metoda.
Pokazuje hrabrost i zrelost
Po istraživanju, nekim ženama su muškarci koji pozivaju na sastanak telefonom deluju samopouzdanije i hrabrije. To ima savršen smisao s obzirom na našu antropološku istoriju; zvanje izaziva mnogo više nervoze i zahteva mnogo više hrabrosti od slanje poruka, i hiljadama godina i širom sveta muškarci su bili inicijatori i rizikovali kada je u pitanju parenje i udvaranje. Dakle, kada pitate ženu preko telefona, ostavljate primalni i – vrlo atraktivan – prikaz muževnosti.
Laskaviji i ličniji
Činjenica da zaista rizikujete i trudite se čini da sam zahtev dobije na značaju.
Odvaja te od čopora
Gomila njih šalje SMS, pa se poziv za sastanak telefonom sigurno izdvaja. U stvari, žene u fokusnim grupama otkrile kako se ispostavilo da su muškarci koji su ih zvali telefonom na sastanak bili višeg kalibra od onih koji su im slali SMS-ove.
Stvara više komfora / povezanosti
Razumno je da je ženama neugodno izaći s nekim koga su možda tek upoznale u prolazu ili se samo nejasno sećaju sa šanka. Stoga su žene u fokusnim grupama smatrale da im je mogućnost da razgovaraju sa udvaračem preko telefona pomoglo da opipaju njegovu ličnost / dobre namere / neiskrenost, i pružilo komfor da pristanu.
Vežba vaše konverzacijske veštine
Tekstualne poruke vam omogućavaju da pažljivo sastavite svoje poruke, ali atrofiraju vašu sposobnost da vodite spontani razgovor. Upućivanje poziva nije samo dobra praksa za ugodan razgovor na telefonu, već jača vašu sposobnost da vodite razgovor uopšte.
Nedostaci pozivanja telefonom na sastanak
Može biti neprijatno
I muškarci i žene iz istraživanja rekli su da ih je telefoniranje ispunilo istinskom strepnjom i teskobom. Razumljivo je: telefonski pozivi su izazov za obe strane; moraš da odgovoriš u realnom vremenu, a ponekad ti mozak izbaci glupost zbog koje ćeš se kasnije kajati.
Može ispasti previše napadno
S obzirom na to da slanje poruka omogućava primaocu da odgovori kad poželi – tempo komunikacije na koji su se ljudi navikli – telefonski poziv može izgledati previše nametljivo i agresivno.
Može se pogrešno shvatiti
Pozivi su postali toliko retki da se zvonjava telefona često povezuje se hitnim slučajem ili da nešto polazi zlu – a ne na asocijaciju koju udvarač želi da ostavi. Pozivanje na dejt takođe može biti toliko neobično da na kraju ispada čudno. Ovo takođe pretpostavlja da će vam se čak i odgovoriti na poziv, što se ne događa često ovih dana ukoliko broj na ekranu nije poznati kontakt.
Prednosti SMS-a
Lakše i manje anksiozno
Očigledna prednost – pozivanje telefonom kida živce i rizičnije je; slanje poruka nije, pa ih je stoga mnogo lakše poslati.
Komfornije za obe strane
Pisanje poruka ne samo da je lakše pošiljaocu, već i primaocu. Umesto da mora da reaguje u realnom vremenu, slanje poruka omogućava ženi da sakupi svoje misli i odgovori po svom rasporedu. Pošto je ne stavlja na lice mesta, slanje poruka takođe joj olakšava razmišljanje o tome kako da vas ljubazno odbije! Mnogo je manji pritisak na obe strane.
Otvara prostor za promišljeniju komunikaciju
Budući da niste na licu mesta, možete odvojiti vreme razmišljajući o tome šta želite da kažete i kako to želite da izgovorite. To vam daje prostor da potencijalno kažete nešto originalnije, šaljivije, promišljenije, itd.
Mane slanja poruka
Učestalije i bezlično
Pošto se tekstovi lakše šalju, sam gest pozivanja deluje manje poseban i laskav. Žena ne može da zna da li šaljete poruku na 20 brojeva i čekate da bilo koja piše nazad. (Nije kao da ne možete zvati i gomilu žena, ali nervoza i lični karakter pozivanja to čini mnogo manje verovatnim.)
Može pokazati stidljivost
Pošto zvanje zahteva hrabrost, slanje poruka može ostaviti utisak nedostatka samopouzdanja i želje da se sakrijete iza telefona. Žena koja nije sigurna kako da se postavi, takođe može osećati kako poruke ne umanjuju nesigurnost o muškarcu iza ekrana.
Više prostora za nerazumevanje
Za razliku od susreta licem u lice, ne možete da koristiti govor tela, izraze lica i ton glasa da biste adekvatno preneli značenje rečenicie. Čak i preko telefona, pauza i tonalitet omogućavaju vam da steknete osećaj kako je slušalac prihvatio ono što ste rekli, i posledično možete da se povučete i ispravite ako su pogrešno protumačili nešto. Preko poruke, humor, sarkazam, igra reči i interpunkcija se može pogrešno protumačiti, što dovodi do nesporazuma.
Kao što vidite, zaista postoje dve strane novčića kada je reč o tome da li treba da nazovete ili da pošaljete SMS-u da biste pozvali žensko na sastanak.
Za džentlmena starog kova, lako je odbaciti slanje poruka kao ćudljivu, bezličnu, novonastalu tehnologiju koja nije pogodna za takvu komunikaciju. Priznajem da sam se tako osećao, ali sam video da obe tehnologije imaju nedostatke i mane, a zapravo nema ništa prirodnije ili bezvremeno u držanju plastične cigle na uvetu od trzaja palčevima. Obema metodama nedostaje šarm interakcije licem u lice, samo na različite načine.
Kada je u pitanju demonstriranje živahne inicijative i hrabrosti, zvanje telefonom odnosi pobedu, bez dileme.
Kada je u pitanju komfor, tu je već đene-đene. Zvanje telefonom je sigurno ličnije, ali i prilično nametljivo – tražeći od primaoca da zaustavi sve kako bi održao neočekivani razgovor. Porukanje je nekako učtivije, jer dopušta primaocu da reaguje bez pritiska.
Dakle, poziv ili SMS?
Sad kad ste imali uvid prednosti i nedostatke svakog pristupa, možda ćete se osećati zbunjenije nego ranije. Iako nema definitivnih i brzih pravila, evo nekoliko smernica koje će vam pomoći u odluci:
Zovite telefonom, ako:
- Devojka ima preko 30 (više pre oko 35)
- Imate prijateljski, radio-voditeljski, šarmantan glas
- Osećate se samouvereno dok razgovarate telefonom
- Ako devojka deluje kao konzervativniji tip koja više ceni staru školu
- Smatrate da je devojka nesigurna / stegnuta prema vama, a razgovor bi je opustio
Šaljite SMS, ako:
- Devojka ima ispod 30
- Teško da ćete naći posao kao radio voditelj
- Sramežljivi ste i smotani preko telefona (iako možete raditi na tom delu!)
- Devojka je jako stidljiva i verovatno bi više volela da dobije poruku
Ako još uvek razmatrate, uvek možete da se nađete na pola puta i uvalite joj vruć krompir. Nazovite telefonom, vrlo verovatno da se neće javiti, a zatim joj ostavite lepo govornu poštu(ili sms) i recite joj da pošalje tekst ili da vas nazove. Sada ona može odlučiti kako joj je najugodnije komunicirati.
Na kraju krajeva, najbolje pravilo je da jednostavno uradite ono što će vas zapravo naterati da je pozovete na sastanak; bilo kakva akcija pobeđuje apatiji i osećaj žaljenja.